“HALO” postavlja standarde i mijenja trendove! Otkako postoji.

Prvi je put izgovoren u jednostavnoj telefonskoj komunikaciji potkraj 19. stoljeća, ali pomno osmišljen i zapisan još 15. kolovoza 1877. godine i to u pismu koje slavni američki izumitelj Thomas Alva Edison upućuje direktoru jedne američke telekomunikacijske kompanije u Pittsburgu, a koji se pripremao na uvođenje telefona.

Manje je poznato kako je u to vrijeme, promišljajući o inicijalnoj verziji telefona, Edison imao viziju o poslovnom uređaju s kontinuirano uspostavljenom vezom između dva subjekta te se u kontekstu takvog projekta nametnulo pitanje o načinu na koji će jedan od sugovornika doznati da onaj drugi želi nešto telefonom priopćiti. Tada je i napisao kako smatra da uređaju neće biti potrebno pozivno zvono jer se “hello” može čuti s udaljenosti od 10 do 20 stopa.

Zvučne slogove nove riječi, baš zbog njezine svrhe, pomno je odabrao te definirao svojevrsni protokol kojim bi započinjali telefonski razgovori. Njome je nadjačao Alexandera Grahama Bella koji godinu ranije, točnije 7. ožujka 1876. patentira telefon te inzistira na korištenju pozdrava “Ahoy!” pri telefoniranju. Taj se uzvik u Oxfordskom rječniku objašnjava nautičkim pozivom na pozornost, ali u novom okružju i telefonskoj praksi nije bio prihvaćen kao novi “hello”.

Priručnici za telefonsko komuniciranje sugerirali su Edisonovo “halo“ kao ispravan način javljanja i potvrde spremnosti za razgovor te novi termin u Oxfordski rječnik dolazi 1883. godine.

I naši jezikoslovci tumače “halo” kao provjeru uspostavljanja telefonske veze, oglašivanje prije početka telefonskog razgovora ili pri susretu (s neznancem). Dodaju i kako ono znači: izvolite se javiti, ovdje sam, slušam te, naglašavajući da se javlja u raznim oblicima, kao što su: halloa, hallo ∙ helloa, hello ∙ hilloa, hillo ∙ hulloa, hullo ∙ holloa, holo.

“Halo“ obilježava brojne komunikacijske, kulturološke te civilizacijske prekretnice, izazivajući često pri tom snažne emocionalne učinke. Pomoću radio valova, u prosincu 1900. godine,  Reginald Aubrey Fessenden prvi put bežično prenosi govor i to na udaljenost od 1,6 km. Radiotelefonska komunikacija započinje s: “Halo, test, jedan, dva, tri, četiri. Sniježi li kod vas?’’. S “halo“, izgovorenim prvi put uživo iz studija na Markovu trgu i najavom: “Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!”,  započelo je 15. svibnja godine 1926. emitiranje Radio Zagreba. Interkontinentalni telefonski promet Hrvatska je ostvarila uspostavom veze između Zagreba i Japana 21. srpnja 1986., a i tada je “halo“ označilo rješavanje svih ranijih prepreka. “Halo, Tokio? Ovdje Zagreb!” – rečeno je na samom početku novog komunikacijskog poglavlja.

Baš kako to “halo“ od samih početaka i podrazumijeva –  zvučno kada je potrebno, a uvijek pomno, HALO komunikacije odabiru riječi, pridajući pažnju baš svakome slogu. Izazivaju pozornost, ali teže ispravnosti. Uvijek spremne za razgovor kojim neznancima, ni u kojem trenutku, ne daju povoda da se – tako osjećaju.